Приказивање постова са ознаком suknje. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком suknje. Прикажи све постове

недеља, 19. јануар 2014.

NEMA PRE, SAMO POSLE


Ama baš svaki put kada hoću da pokažem kako moja Čarobnica ume da transformiše jednu krpicu u potpuno drugačiju, ja podbacim. Zaboravim da fotografišem pomenutu krpicu u prvobitnoj varijanti, zaboravim da kažem Čarobnici to isto. Obe se setimo kada je već prekasno. Zato ću morati da se potrudim da objasnim.


 Nisam neki turbo ljubitelj kariranog, u bilo kojoj boji i varijanti, i verovatno me nikada ne bi privuklo da kupim nešto takvo. Ali kada dobijem ili nasledim, red je da se iskoristi, ne? Dobila sam haljinu čija mi se žuto crna kombinacija dopala...


Da, ova divna suknja je u prethodnom životu bila haljina. Jedna od onih kakve su nosile tete starije od ove prisutne. Sa debelim bratelama, kroj marke džak, ne znam zašto je neko nekada uopšte i zloupotrebio materijal na takav kroj. Ali to nikada nije predstavljalo problem.


Kažem mojoj Čarobnici da želim suknju, široku, do kolena, moja omiljena dužina. I dobijem je, no frks. Srce moje se mnogo potrudilo i kockice da uklopi, stavila mi je i crni pojas (treći dan) et voila :) Sigurna sam da će drugi život ovog kockastog čudesa biti mnogo zanimljiviji nego prethodni. Volim da nosim boju na komplet crnoj pozadini, malo da joj pomognem da dođe do izražaja, zaslužila je.



A ako do sada niste videli šta sve moja Čarobnica ume sa iglom i malo materjala, svratite na stranicu MS Design.


A ove divne minđušice koje nikako ne smem da zaobiđem, je specijalno za mene uradila moja Jaca Radionica. Uh, i sprema mi još jednu lepotu, nadam se da ćete je vrlo brzo videti.


среда, 12. децембар 2012.

VINO, MODA I MRAVI



Kad Sandra Lalović zasuče rukave, tu šale nema! Svako ko iole prati modna dešavanja u Nišu zna Sandru, zna sve o Fashion Corneru i sigurno zna da je prošle nedelje bilo otvaranje prve koncept radnje u gradu. Addel concept store, Trg Republike 2.

Sandra i ja

I, bogami, otvaranje je bilo pravo uživanje! Svetski, šta reći! Mada, ja čekam da u odabrano društvo uđe i neko ko se bavi cipelama, i ja sam spremna da se uselim! Ne mogu ni da pokušam da nabrojim sve koji su se našli u ovom fenomenalnom prostoru! Ali mogu da kažem da mi srce ostade tamo! Garderoba, čarapice, nakit, umetničke slike, mislim, o čemu pričamo ovde?!?!? R A J! A tog petka uživali smo i u odličnom vinu, poslasticama, kokicama... i pogledu na kanjon! Da nisam bila natruntana kao Brundo, isprobala bih sve u šta mogu da stanem! I ne odustajem još od te ideje!

Iće, piće... gde je ono tu i ja...
 Mogu ja da pričam i opisujem i crtam tako da vam sve bude jasno, ali zašto bih, pobogu? Ako ste u Nišu znate gde je, ako niste, biće mi drago da vas odvedem čim dođete u goste! Uostalom, bar nešto ćete uspeti da vidite i na fotografijama Saše Đorđevića.

Marini slatkiši

Pećarac čarapice i nema zime!


Miljana Čolaković design

A ja se pre odlaska satima mučila šta da obučem! Mislim da sam vam već rekla da kuburim malo sa zimskom garderobom, i to je i dalje tačno, mada opasno radim na tome da problem rešim. ALi, za prvu pomoć, kombinovanje letnje i zimske garderobe daje nekakve rezultate.

 Cipele preskačem, shvatam da sam počela prečesto da ih nosim, i to uglavnom zato što sam lenja da ostale povadim iz kutija i vidim šta je od njih nosivo. A iskreno, planiram i nove, odavno nisam, da se počastim.

Kapri pantalone, letnje naravno, ali na punije čarape ne mari. Mislila sam da neću moći da ih navučem i već počela da šaljem prijatelju Saletu histerične sms-ove da ne mogu da izađem iz kuće jer nemam šta da obučem, kad one pristadoše! I leti se teško ubacujem u njih, baš sam bila zbunjena! Ali ih jako volim, dobila sam ih od bivše koleginice pre skoro deset godina i dušu im vadim kad god mogu!

Kaputić mi je posebno srcu mio! Do pre par nedelja bio je bar pola metra veći, na sve strane! Kada se nakanim da ga obučem, idem ulicom kao ragbista! A onda ga je mađioničarka Marina uzela pod svoje i sada stoji kao saliven! Ona stara, kvalitetna vuna, ma fantazija!





  Tašnicu sam uzela letos, za 450 dinara, u jednoj od onih radnji sa feleričnom robom, i oči mi ispadoše dok sam uopšte našla feler! A kada sam shvatila da zapravo nije crna, nego tamno braon, zaljubila sam se još i više!

Košuljica je Iz Maminog Ormara, jedna od onih večnih stvari, jako zanimljivog kroja! Mislim, kada mi dizajner kao što je Sandra kaže da je sjajna, ja bolje da ćutim i citiram!

Za kraj još malo fotografija i podsetnik da u turistički planer za obilazak Niša obavezno upišete i Addel concept store! A kada se i vi oduševite, zahvalnice primam isključivo lično!

Spremni  i za kišu! A u pozadini Pistolero majice




Jel lepo vidite ove mrave?

Letos mi beše tesna, možda sad...



Predivna Sandrina haljina


 

недеља, 25. новембар 2012.

MALA ZADOVOLJSTVA

Imam stečeni otpor prema stvarima koje su masovno prihvaćene. Ponekad ide do totalne suprotnosti. Obožavala sam bajkerske čizme, sada kada ih obožavaju svi ne mogu da ih smislim, znam da ću ih videti na svakom koraku, na svakom četvrtom stopalu koje pređe pločnikom, i to uglavnom iste modele. Ne volim ti ja to! U tu omraženu grupu spadaju i kovanice "outfit post" i "new in". Ja nemam new in, ja imam neke stvari koje sam kupila ovih dana.

Rekla sam već da novembar nije moj mesec, on me mrzi  i ja mrzim njega. Srećom, još malo pa se završava, ali ipak, dok ne prođe, nema slikanja, nema skitanja, ma nema ničega osim malo šopinga i mnooogo serija. To je onaj trip kada rešimo da okrenemo novi list od, recimo, Nove Godine, pa sami sebe ubedimo da čim svane prvi prvi sve će automatski postati drugačije i bolje. E, takva nerealna očekivanja ja imam od prvog decembra. Ili, neka bude od trećeg, prvi se pada u subotu.

I naravno, kako to obično biva, ovo je trebalo da bude priča o online kupovini. Nekada sam bila prilično navučena na to, s tom razlikom što sam se ja držala domaćih prodavaca, uglavnom preko Fejsbuka, mogli ste to i do sada da vidite tu i tamo u prethodnim postovima. Nedavno sam uzela čizmice preko Limunda koje su koštale 500 dinara, plus 350 dinara za poštarinu. U čemu je onda fora, pokušavam da uštedim, a poštarina me pojede. I rešim da kupujem samo u svom gradu, Bogu hvala, ima toliko devojčica i žena koje vole da se otarase svojih stvari na moje veliko zadovoljstvo. Kod Anđele na blogu vidim da  priča o sajtu Moje krpice. Promuvam se tamo, pronađem svašta, ali platica još ne stiže, pa je većina ostala za kasnije, ali nešto je i uletelo.










Nekoliko komada nakita, dva para minđušica i ogrlica stajali su 350 dinara. Jel da da su slatke? Ogrlica-medaljon mi se najviše dopala, a ni prateći elementi nisu loši.



I ova tunikica-haljinica je poreklom sa istoga sajta, jurila sam je nekoliko dana, kada je konačno stigla moram vam reći da sam opasno zaljubljena! Ne gužva se, retro, moje boje, ljuuuubav! I to za nepunih 300 dinara! Jedva čekam žurku sledeće nedelje da je obučem! Videćete kako stoji! Fantastična je i mnogo sam srećna.




Sledeći noviteti su prva pomoć u sakrivanju fleka na zidovima. Moram da priznam da sam se opasno navukla na ove stikere! Za 150 dinara kod Kineza nema više fleka, a osećaj je kao da sam renovirala bar polovinu sobe! Molim nekoga da me spreči ako počnem da ih lepim na svaki zid, to će ipak biti previše, a bojim se da neću umeti sama da se zaustavim!





I najsitnije stvari mogu da donesu ogromnu sreću! Videla sam na nekim stranim blogovima ovakve neobične minđušice, zakačaljke za uši, tačnije, tražila ovde po radnjama i nemaaaa. Ali, ne lezi vraže, tu su Niški kreativci, tačnije Igda. Devojka napravila par komada, čisto da vidi kako će to da ide, i ne da je otišlo, nego bih joj pokupila sve! Za sada sam maznula ova dva komada, i Lana je uzela jednu, ali zaista tu ne nameravam da stanem! A uskoro se Kreativci useljavaju u novi kutak, pa će stalno biti na izvolte!











 
E, sada idu staritetni noviteti i znam da to zapravo ne postoji, ali... Ove dve kutije za nakit su nekada bile moje, pa su bile kod bake, a pošto je ona otišla tamo gde joj ne trebaju, vratile su se kod mene. Morala sam da ih spasim zuba vremena i prašine. Kutijica nikada dosta, zar ne?


Zašto sam ikada u životu kupila špicaste čizme kada ih nikada nisam volela i dalje mi je misterija. Ali važno da postoji obućar koji taj problem može da reši, tako da sada, posle ko zna koliko godina, opet imam svoje divne čizme. Šta kažete, kako vam se čini amputacija vrhova? 


Ova dva laka sam uzela pre par nedelja, pijaca, po 50 din, i u ovaj desno skroz zaljubljena. Vidite ovo malo zelenkasto, nije odsjaj, lak se preliva između braon i zelenog, zapravo ima boju kao staro zlato sa nekom patinom, a zavisi od svetla, nekada je više zelenkast, a nekada zagasito zlatan. Volim!


Imate sigurno neku stvar kojoj ste hteli da promenite lični opis i koja je na tu promenu čekala i čekala i čekala... Ovo mi je suknjica iz srednje škole, siva, na preklop, decenijama je čekala da je skratim. Sada je dočekala da je opet nosim bez kasapljenja jer sada baš volim tu dužinu. I srećna sam, kao da imam novu!  

A imam i novu bananu, ali ona će već da posluži svojoj svrsi verovatno još pre no što završim tako da... zaboravite da ste videli bananu! 

I, ako ste preživeli ovaj post, kada u Obrenovićevoj naletite na ove momke zastanite da ih čujete, ne znam ko su, ali sjajni su!