Приказивање постова са ознаком čizme. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком čizme. Прикажи све постове

субота, 30. март 2013.

TOUCH OF VINTAGE, SPLASH OF NEW



Naravno da mi je prva pomisao bila da počnem da lelečem i arlaučem jer smo se prošle srede tukli za mesto u nekoj bašti, a ove srede veje sneg i ne pita može li! Ali neću. I slikanje će malo da sačeka, ne zbog vremena, već zato što nađoh neke fotografije sa kraja prošle ili početka ove godine, ni sama ne znam, pa mi nekako žao da ih ne iskoristim.


I ja sam kao i milion drugih žena, kada se uhvatim za nešto u stanju sam da ga nosim, perem, nosim, perem i tako do kraja sezone, a potpuno zaboravim na gomilu divnih i dragih stvari koje čame u Ormaru i pitaju se čime su zaslužili da ih prethodnih godina toliko nosim, a sada su zaboravljeni. Moram da priznam da zaboravim. Ili me uhvati faza, kao ova crna ove godine. Ili dođem u posed gomile novih stvari pa ih forsiram. Da imam dve-tri stvari ne bi bilo problema.


Da, ponekad je to zaista problem. Kada sam bila mala nisam imala gotovo ništa, pa nikako da izađem iz faze kvantiteta i priklonim se kvalitetu. Još nisam spremna. I onda od sve te količine ja zaista ne znam šta imam po Ormarima, fiokama, koferima... Preko mi je potreban jedan walk - in Ormar. Da bih znala šta imam sve bi trebalo da mi bude na displeju, a s druge strane sam pobornik minimalizma kada je uređenje kuće u pitanju. Mukica. No, jednog dana...


Elem, da vam predstavim džemper koji nisam skidala sa sebe sezonama unazad. Široki rukavi, dubok V izrez koji uvek odlično stoji i, naravno, tamno braon boja i činjenica da se ne pegla su mu strašne prednosti! Ama, kada vam kažem, svi su me zapamtili u njemu!


Čizme su babine. Heeej, Jugoplastika je to! Ne, nisu plastične, kožne su, ali je ta firma umela da ih pravi. Starije su od mene pitaj boga koliko i tek sam prošle godine uspela da im malo razbucam zip, ostareše, a oblik ne promeniše, to je taj prastari kvalitet.


Torba mi je svakako jedna od omiljenih, došla iz daleke Nemačke do Orhidejinog špajza i ko zna koliko dugo je, sirota, čamila tamo dok je Orhideja nije setila! Sada živi drugu mladost i ja je obožavam do imbecilnosti. 


Šal ne skidam od oktobra do aprila, kako li je još čitav, pitam se! A miđušice sam dobila od moje Lane, predobre su!

I nemojte se čuditi slikama, zapelo dete da se slika bez obzira na to što je bilo bolesno, pa tu nešto izvodilo, da se kao ne vidi. Žuta minuta, šta da kažem!      




Hey guys! This is one of those posts when you find pics on your PC that you forgot all about. Just like I forgot about this sweater, and in past few years I hardly took it off of me. Not this year, and now I'm trying to make thing right. 
Anyway, I love it, dark brown, with V-neck and those lovely sleeves... Boots are my Grandmas, older than most of us and the other Grandma brought this bag from Germany, gave it to my mom who forgot all about that fantastic thing. Thank God I found it, now it's definitely one of my favorites. And that's that :)

džemper: beše oko 600 din pre koju godinu
čizme: bakine
tašna: bakina
ja: mamina ;)
jakna: nessal
minđušice: poklon 





субота, 16. март 2013.

BLACK MINIMALIST

Ponekada dok idem ulicom i posmatram ljude oko sebe dođe mi da zavapim - zaštoooooo?!?!?! Možda neko i na mene tako reaguje, ne znam. Ponekada kada uđem u radnju, dođe mi da pomazim neki od onih materjala i da im se izvinim u ime onih koji su ih totalno upropastili nekim nebuloznim krojem.

Prošle nedelje sam malo skitala po gradu i moram da kažem da je utisak fifti-fifti. Najpre oduševljenje, prolazim pored fakulteta, suda, vidim fenomenalno obučene devojke i žene, baš onakve kakve najviše volim da vidim - nose svoje krpice tako nonšalantno, kao da su u njima rođene. Uvek mi pokvari utisak kada vidim da se neko muči u svojoj garderobi. Pa ne kažu uzalud da mora da ti je udobno, moraš da se osećaš kao svoj na svome, inače uzalud ti Vitoni i pitoni i ne znam šta. 


Uđem u podzemni i prvi utisak je - Bože, daj mi milion evra i pola sata! Hoću i ovo, i ovo, a tek ono tamo, radnju bih im ispraznila.


Onda se u svojoj šetnji približavam nekim fensi kafićima i sve se okrene. Mali klonovi na sve strane, sve iste, pregorele usred zime, napućene kao da im je frajer krenuo na cmok, pokušavaju da balansiraju na dvanaesticama usred ranog popodneva. A i radnje ispred kojih ih srećem su baš takve. Sto mu Balenciaga tašnica, nisam ni znala da i ovo imamo u gradu!


Dakle, fifti-fifti.


Volim da vidim eksperiment. Volim da vidim da je neko uneo delić sebe u ono što nosi. Odakle ja da znam ko si ti ako izgledaš kao čitava ona grupa tamo? Serijska proizvodnja. Daj mi malo tvoje ličnosti, obmotaj drugačiju maramu oko vrata, barem to. Naravno, moraš imati ličnost da bi je pokazao, a to obično dolazi kasnije. Čast onima koji se sa tim rode. Čekam da prevaziđu fazu - Tata, kupi mi onu jaknu, svi je imaju, samo je ja nemam! Ćero, i ne treba da je imaš, budi bar malkice drugačija. Ok, biće nemilosrdni prema tebi, ali sa dobrim razlogom. Ako te svi vole znači da nešto nije u redu. Nikome nisi gurnula prst u oko, niko te nije primetio u masi, niko ne primeti ni kada te nema. Ne valja to, ćero!


Ok, rekla sam šta sam imala. Delom zbog toga što je već proleće pa će svi da pohrle na ulice i svašta će moći da se vidi. Delom zbog toga što sam morala to da kažem naglas, ili da otkucam u pola glasa. Delom zbog toga što imam tu privilegiju da su oko mene, što bukvalno, što online, neke malo drugačije devojke za koje mogu da kažem da mi je čast što ih poznajem. Delom zbog toga što su mi posle selekcije ostale svega tri fotografije za ovu priliku.  




Obična crna svilenkasta V majica tri-četvrt rukava, dobijena na poklon pre skoro desetak godina. Crne pantalone, nekada helanke, sa onim kožnim efektom koji tako volim. Orhidejine čizme Iz Maminog Ormara. Jewelry Don't Worry prstenje. Sjajne minđuše sa pijace. Baš kao i ogrlica. Narukvica dobijena od drugarice. Nemam pojma zašto, ove zime mi je crna bila primarna boja, iako inače nisam nešto posebno vezana za nju. Ali eto, ove zime to sam ja!

Guys, this would be hard to translate. The point is that I was inspired by the people that I saw on the street, and disappointed at the same time down the road. I like to see something fresh, something that tells me who you are, what is your taste. Don't like seeing so many clones on our streets. And to finish the story, I wasn't very inventive myself, somehow this winter I was drawn to black, Don't really know why. But this is it.

prstenje: Jewelry Don't Worry, 200 i 250 din
minđuše, ogrlica: pijaca, 2x 100 dinara
helanke/pantalone: second hand, 1000 din
narukvice, majica: poklon
čizme: Iz Maminog Ormara
  photos by: Alexandra Hope

среда, 12. децембар 2012.

VINO, MODA I MRAVI



Kad Sandra Lalović zasuče rukave, tu šale nema! Svako ko iole prati modna dešavanja u Nišu zna Sandru, zna sve o Fashion Corneru i sigurno zna da je prošle nedelje bilo otvaranje prve koncept radnje u gradu. Addel concept store, Trg Republike 2.

Sandra i ja

I, bogami, otvaranje je bilo pravo uživanje! Svetski, šta reći! Mada, ja čekam da u odabrano društvo uđe i neko ko se bavi cipelama, i ja sam spremna da se uselim! Ne mogu ni da pokušam da nabrojim sve koji su se našli u ovom fenomenalnom prostoru! Ali mogu da kažem da mi srce ostade tamo! Garderoba, čarapice, nakit, umetničke slike, mislim, o čemu pričamo ovde?!?!? R A J! A tog petka uživali smo i u odličnom vinu, poslasticama, kokicama... i pogledu na kanjon! Da nisam bila natruntana kao Brundo, isprobala bih sve u šta mogu da stanem! I ne odustajem još od te ideje!

Iće, piće... gde je ono tu i ja...
 Mogu ja da pričam i opisujem i crtam tako da vam sve bude jasno, ali zašto bih, pobogu? Ako ste u Nišu znate gde je, ako niste, biće mi drago da vas odvedem čim dođete u goste! Uostalom, bar nešto ćete uspeti da vidite i na fotografijama Saše Đorđevića.

Marini slatkiši

Pećarac čarapice i nema zime!


Miljana Čolaković design

A ja se pre odlaska satima mučila šta da obučem! Mislim da sam vam već rekla da kuburim malo sa zimskom garderobom, i to je i dalje tačno, mada opasno radim na tome da problem rešim. ALi, za prvu pomoć, kombinovanje letnje i zimske garderobe daje nekakve rezultate.

 Cipele preskačem, shvatam da sam počela prečesto da ih nosim, i to uglavnom zato što sam lenja da ostale povadim iz kutija i vidim šta je od njih nosivo. A iskreno, planiram i nove, odavno nisam, da se počastim.

Kapri pantalone, letnje naravno, ali na punije čarape ne mari. Mislila sam da neću moći da ih navučem i već počela da šaljem prijatelju Saletu histerične sms-ove da ne mogu da izađem iz kuće jer nemam šta da obučem, kad one pristadoše! I leti se teško ubacujem u njih, baš sam bila zbunjena! Ali ih jako volim, dobila sam ih od bivše koleginice pre skoro deset godina i dušu im vadim kad god mogu!

Kaputić mi je posebno srcu mio! Do pre par nedelja bio je bar pola metra veći, na sve strane! Kada se nakanim da ga obučem, idem ulicom kao ragbista! A onda ga je mađioničarka Marina uzela pod svoje i sada stoji kao saliven! Ona stara, kvalitetna vuna, ma fantazija!





  Tašnicu sam uzela letos, za 450 dinara, u jednoj od onih radnji sa feleričnom robom, i oči mi ispadoše dok sam uopšte našla feler! A kada sam shvatila da zapravo nije crna, nego tamno braon, zaljubila sam se još i više!

Košuljica je Iz Maminog Ormara, jedna od onih večnih stvari, jako zanimljivog kroja! Mislim, kada mi dizajner kao što je Sandra kaže da je sjajna, ja bolje da ćutim i citiram!

Za kraj još malo fotografija i podsetnik da u turistički planer za obilazak Niša obavezno upišete i Addel concept store! A kada se i vi oduševite, zahvalnice primam isključivo lično!

Spremni  i za kišu! A u pozadini Pistolero majice




Jel lepo vidite ove mrave?

Letos mi beše tesna, možda sad...



Predivna Sandrina haljina


 

недеља, 25. новембар 2012.

MALA ZADOVOLJSTVA

Imam stečeni otpor prema stvarima koje su masovno prihvaćene. Ponekad ide do totalne suprotnosti. Obožavala sam bajkerske čizme, sada kada ih obožavaju svi ne mogu da ih smislim, znam da ću ih videti na svakom koraku, na svakom četvrtom stopalu koje pređe pločnikom, i to uglavnom iste modele. Ne volim ti ja to! U tu omraženu grupu spadaju i kovanice "outfit post" i "new in". Ja nemam new in, ja imam neke stvari koje sam kupila ovih dana.

Rekla sam već da novembar nije moj mesec, on me mrzi  i ja mrzim njega. Srećom, još malo pa se završava, ali ipak, dok ne prođe, nema slikanja, nema skitanja, ma nema ničega osim malo šopinga i mnooogo serija. To je onaj trip kada rešimo da okrenemo novi list od, recimo, Nove Godine, pa sami sebe ubedimo da čim svane prvi prvi sve će automatski postati drugačije i bolje. E, takva nerealna očekivanja ja imam od prvog decembra. Ili, neka bude od trećeg, prvi se pada u subotu.

I naravno, kako to obično biva, ovo je trebalo da bude priča o online kupovini. Nekada sam bila prilično navučena na to, s tom razlikom što sam se ja držala domaćih prodavaca, uglavnom preko Fejsbuka, mogli ste to i do sada da vidite tu i tamo u prethodnim postovima. Nedavno sam uzela čizmice preko Limunda koje su koštale 500 dinara, plus 350 dinara za poštarinu. U čemu je onda fora, pokušavam da uštedim, a poštarina me pojede. I rešim da kupujem samo u svom gradu, Bogu hvala, ima toliko devojčica i žena koje vole da se otarase svojih stvari na moje veliko zadovoljstvo. Kod Anđele na blogu vidim da  priča o sajtu Moje krpice. Promuvam se tamo, pronađem svašta, ali platica još ne stiže, pa je većina ostala za kasnije, ali nešto je i uletelo.










Nekoliko komada nakita, dva para minđušica i ogrlica stajali su 350 dinara. Jel da da su slatke? Ogrlica-medaljon mi se najviše dopala, a ni prateći elementi nisu loši.



I ova tunikica-haljinica je poreklom sa istoga sajta, jurila sam je nekoliko dana, kada je konačno stigla moram vam reći da sam opasno zaljubljena! Ne gužva se, retro, moje boje, ljuuuubav! I to za nepunih 300 dinara! Jedva čekam žurku sledeće nedelje da je obučem! Videćete kako stoji! Fantastična je i mnogo sam srećna.




Sledeći noviteti su prva pomoć u sakrivanju fleka na zidovima. Moram da priznam da sam se opasno navukla na ove stikere! Za 150 dinara kod Kineza nema više fleka, a osećaj je kao da sam renovirala bar polovinu sobe! Molim nekoga da me spreči ako počnem da ih lepim na svaki zid, to će ipak biti previše, a bojim se da neću umeti sama da se zaustavim!





I najsitnije stvari mogu da donesu ogromnu sreću! Videla sam na nekim stranim blogovima ovakve neobične minđušice, zakačaljke za uši, tačnije, tražila ovde po radnjama i nemaaaa. Ali, ne lezi vraže, tu su Niški kreativci, tačnije Igda. Devojka napravila par komada, čisto da vidi kako će to da ide, i ne da je otišlo, nego bih joj pokupila sve! Za sada sam maznula ova dva komada, i Lana je uzela jednu, ali zaista tu ne nameravam da stanem! A uskoro se Kreativci useljavaju u novi kutak, pa će stalno biti na izvolte!











 
E, sada idu staritetni noviteti i znam da to zapravo ne postoji, ali... Ove dve kutije za nakit su nekada bile moje, pa su bile kod bake, a pošto je ona otišla tamo gde joj ne trebaju, vratile su se kod mene. Morala sam da ih spasim zuba vremena i prašine. Kutijica nikada dosta, zar ne?


Zašto sam ikada u životu kupila špicaste čizme kada ih nikada nisam volela i dalje mi je misterija. Ali važno da postoji obućar koji taj problem može da reši, tako da sada, posle ko zna koliko godina, opet imam svoje divne čizme. Šta kažete, kako vam se čini amputacija vrhova? 


Ova dva laka sam uzela pre par nedelja, pijaca, po 50 din, i u ovaj desno skroz zaljubljena. Vidite ovo malo zelenkasto, nije odsjaj, lak se preliva između braon i zelenog, zapravo ima boju kao staro zlato sa nekom patinom, a zavisi od svetla, nekada je više zelenkast, a nekada zagasito zlatan. Volim!


Imate sigurno neku stvar kojoj ste hteli da promenite lični opis i koja je na tu promenu čekala i čekala i čekala... Ovo mi je suknjica iz srednje škole, siva, na preklop, decenijama je čekala da je skratim. Sada je dočekala da je opet nosim bez kasapljenja jer sada baš volim tu dužinu. I srećna sam, kao da imam novu!  

A imam i novu bananu, ali ona će već da posluži svojoj svrsi verovatno još pre no što završim tako da... zaboravite da ste videli bananu! 

I, ako ste preživeli ovaj post, kada u Obrenovićevoj naletite na ove momke zastanite da ih čujete, ne znam ko su, ali sjajni su!