петак, 31. август 2012.

DAMA OD STILA - LENA BOGDANOVIĆ / PRVI DEO



Kada pomislim na Lenu Bogdanović, sve mi se neki superlativi vrzmaju po glavi! A pošto sam uglavnom u Marfijevom fazonu „Ako nešto vredi terati, vredi i preterati!“ bolje da i ne počinjem. Da ne promašim temu, umem i to. U principu, nemam neko visoko mišljenje o odevanju domaćih javnih ličnosti, a Lena je jedina kojoj ama baš nemam šta da zamerim. A nagledala sam se njenih fotografija, što profesionalnih, što privatnih, i opet nemam zamerke. I ko bi onda bio bolji sagovornik na modne teme, pitam ja vas?
To sam, naravno, morala i da konstatujem na samom početku.

-                  LENA :Hvala na ovom zaista divnom komplimentu koji mi mnogo znači. Istrajem u svojoj nameri, ne odustajem od nje, iako je jako teško. Često se obesmisli svaka ideja da neka prilika uvaži odgovarajućom toaletom, obzirom na to da kolege često dođu na jednu ovakvu divnu smotru obučeni krajnje ležerno, nedopustivo casual i onda se često mi glumice pitamo da li da ostanemo pri svome ili da se prilagodimo većini. Ja se ne prilagođavam, ja želim da uvažim priliku, želim da uvažim svoju profesiju. Na kraju krajeva, ima li šta lepše od festivala, od premijere filma? Ako to nije prilika da se čovek lepo obuče, onda ne znam šta je! Ne mora ni da postoji crveni tepih, ovo je sasvim dovoljno. Kod vas u Nišu je uvek divno, ova divna publika u ovolikom broju, divna Tvrđava, leto, idealno vreme za neke fine modne ideje, pa i one malo glamuroznije.

Lepe krpice su je zanimale još kao malu, što i nije neobično, pošto je odrasla u modnom okruženju.

-               LENA: Učila sam puno od moje majke koja se poslednjih 20 godina bavi modom. Učila sam i od oca koji je kao TV novinar, urednik, voditelj dnevnika, polagao puno na garderobu I stajling. Bio je odlično informisan, puno je putovao i uvek je imao dobre ideje. Išao je ispred svog vremena pa su ljudima neke njegove odevne kombinacije često bile čudne. A i bake su mi bile veoma modno osvešćene. Eto, u tom okruženju sam rasla, učila i razvijala se. Učeći francuski u osnovnoj školi počela sam da listam francuski Elle, kasnije italijansku Graciju, Vogue i sve te modne biblije. Jeste, od malena je moda nešto što me zanima i doživljavam je kao jednu granu umetnosti.

Kao i svaki modni istraživač, i Lena je prošla kroz razne faze, ali važno je ono što se tokom njih nauči.

-     LENA:Sada verovatno neke kombinacije koje sam nosila pre nekoliko godina ili kad sam bila mlađa, verovatno ne bih obukla, neke greške ne bih ponavljala. Mislim da stil sazreva sa godinama, posto u svemu treba da radimo na sebi, tako i u tome. Sada sam dovoljno izgradila sebe i imam samopouzdanja da ne moram da trčim za nekim modnim ludostima, da nosim stvari koje mi ne laskaju, boje koje mi ne stoje lepo, što je sve odlika mlađeg doba. Neke stvari koje sam nosila tada ne bih ponovila čak i da ponovo postanu moderne, kao što bih neke nosila sa zadovoljstvom i da nisu moderne, nesto što pripada mom stilu. A ono na čemu radim i što sam naučila, najvažnija lekcija iz stila je - znati obući se spram prilike i spram tela. Mislim da mnogi zapravo tu i greše.

Mini ili maksi?

-     LENA:Za ovakvu priliku (Filmski susreti) svakako maksi. Maksi može biti jako prijatan leti, ti materjali koji lelujaju oko tebe i čine te slobodnijom, prijaju i na vrućini. Ja volim da vidim i mini na devojkama kada ga nekako, uslovno rečeno, spuste ravnom obućom, mini i štikle mogu biti previše estradna kombinacija. Naravno, ko to ume da nosi, pozdravljam! Ali onda nešto decentnije u gornjem delu, da te noge i taj mini dođu u prvi plan, a da ne bude previše svega.

Da li nečije godine određuju šta treba da nosi?

-     LENA:Ne mislim da godine stopostotno određuju. Ako nekome nešto lepo stoji, ako ume da ga iznese, što da ne. A činjenica je i da garderobom mozemo da se podmladimo, ali i postarimo. Treba naći neku sredinu, ne biti smešan. Gledajući neke poznate žene po svetu koje tako lepo nose modu svojih godina, primećujem da deluju mnogo mlađe. Divna stvar je, recimo, šanel kostim, ali on prosto doda deceniju, pa je u nekim godinama još uvek prerano da se nosi.

U ovom trenutku ja već počinjem da zamišljam sebe kako kopam po ormaru Leninih baka u potrazi za kostimom, i zamalo da se zacenim od smeha na samu pomisao kako bi to meni stajalo! Uz moju blesavost nikako ne ide, ali već joj zavidim na uzorima koje je imala kod kuće. Posto su šik osamdesete odavno prošle, a moja mama je tada blistala, pokušavam da otkrijem ima li još nekih uzora kojima bih i ja eventualno mogla da se okrenem.

-     LENA:Holivud je uticao na mene kao i  modni svet uopšte. Tu ne mislim samo na dizajnere i na modele, nego na ljude koji su prisutni na toj modnoj sceni. Volim uzore iz starog Holivuda jer je tada žena zaista bila ženstvena, naročito tridesetih i četrdesetih godina, ali naravno, ta moda se ne može u potpunosti prihvatiti danas, danas se nosi nešto drugo. Ali uvek imam neke svoje favorite, volim da vidim šta će da obuče Kejt Blanšet, Gvinet Paltrou ili Anđelina koja ima svoj stil. Ona ne insistira puno na modi, nosi uglavnom jednostavne krojeve, ali uvek istakne ono sto je na njoj najlepše. Dosta zanimljiv je i svet aristokrata i kraljevskih porodica. Veliki deo popularnosti Kejt Midlton čini njen odličan modni izbor i treba je ceniti zato što je počela da promoviše taj high street fashion, brendove koji su dostupni široj publici a koje odlično uklapa sa drugim stvarima. Nešto skupo, nešto jeftino, nešto nošeno, nešto novo. Vojvotkinja od Kembridža se ne libi da neku stvar ponovi. Takva je i Kejt Mos. Eto, i tu može da se pronađe neka inspiracija. Sećam se kada sam bila mala, Paloma Pikaso mi je bila zanimljiva svojim originalnim stajlingom, uvek se isticala, kao i Bjanka Džeger. Sijena Miler se zanimljivo oblači, ima taj pomalo boemski stil. Posmatrajući njih može svašta da se nauči.

Nešto staro, nešto novo, upravo sam to i priželjkivala da čujem! To i jeste glavna tačka čitave ove modne priče! Ali prava priča, zapravo, tek sledi, niste valjda pomislile da je ovo sve? Ali da ostavim malo vremena da se ovaj deo priče slegne, a u nastavku ćete saznati da li je Lena krala stvari Iz Maminog Ormara, kako bira sve one fantastične detalje koje nosi, šta misli o našoj sorti, o modnim blogerima, a naći će se tu i poneki odličan savet za mlade dame, ukoliko ga do sada nisu i same pronašle između redova.
Dakle, to be continued…

Da li je potrebno da kažem da je moja suknja Iz Maminog Ormara?


среда, 15. август 2012.

NE PRATIM MODU, ALI TRČIM ZA GARDEROBOM!

Cunjala ja danas po omiljenim modnim sajtovima, razočarala se više od nekoliko puta. A onda kod drugarice blogerke naletim na https://www.facebook.com/SerbianFashionBloggersCommunity. I lepo oni tamo mene dočekaju, požele mi dobrodošlicu... I mene uhvati stid i sram, nešto sam tanka sa postovima, nedostaju mi slike, ne ide to nikako, ko će da se snađe sa mojim i Sonijevim idiotom, a da me ne uslika idiotski? Mislim, ima, nađe se, ali nedovoljno. I tako ja odem u ćoše da se stidim.
I dok sam tako bila zauzeta time, fina devojka sa te stranice mi lepo predloži gde da se prošetam, virtuelno naravno, šta da nikako ne propustim i gle, dopade se meni! Jeste da se sa ovim svojim ne snalazim baš najbolje, ali tuđi mi dobro idu!
Evo, na primer, kako da odolim blogerki koja je oštra na jeziku i, Bogu hvala, misli isto što i ja - da stilizovanu devojku ne čini kreditna kartica i previše slobodnog vremena. Crvenokosa, a ima i mačku u nazivu bloga, odmah plusić ili bolje dva, bolje dva! http://confessionsofthepsychocat.blogspot.com/
Stvarno, u čemu je problem? Odeća ne služi samo da ne idemo goli. Igramo se njome, oblačimo i navlačimo, izdvajamo se iz mnoštva, pokazujemo da nismo isto kao ostali... Škripe kočnice, ovde negde treba da se zaustavim. Ako tome služi, zašto toliki broj ljudi izgleda isto? Nisam ni za to da se štrči po svaku cenu, ali hajde da malo budemo maštoviti, može?
Nemam para! E, to kad čujem... Da li u ovo ludo vreme neko zaista može da kaže tako nešto, a da pri tom ostane ozbiljan? Ok, ne mislim na zaista ugrožene ljude, oni se i ne bave čitanjem ovoga, imaju realne brige, a ne ovakve. Dakle, da li neko zaista misli da mu treba nekakav Viton, Piton ili ne znam ni sama ko, da bi izgledao/-la lepo, drugačije, doterano?
A zaista nije potrebno mnogo. Za početak treba poznavati sopstveno telo, u čemu se ono dobro oseća, u čemu dobro izgleda. Zapravo, to je prvo i poslednje. Uzalud tebi ti Vitoni ako kipiš iz njih, ako su pravljeni za neku kratku,a ti si dugačka, za neku mršavicu, a ti imaš obline. Ne ide, ćero, nikako! Potom, potrebna drugarica, po mogućstvu brutalno iskrena, pri tom i spremna za cunjanje po radnjama, pijacama, buvljacima i second hand radnjama. Šta se sve tamo može naći, pa to je bogatstvo i riznica! Ne bi bilo loše imati i mamu, tetku, baku, ženu od stila koja je u ona bogatija vremena znala da se obuče. Orobiti njihove ormare pod obavezno. Drugarice koje vole da često raščišćavaju sopstvene ormare takođe mogu biti izvor podobne garderobe. I esencijalna stvar - sposobna krojačica, bez nje nema života na zemlji, svetla na kraju tunela, šlaga na torti, jednostavno nema. Ona će umeti da sve to što vi imate prilagodi vašem telu, ama ima da dobijete drugu kožu. Bog blagoslovio moju i njenu volju da se igra stvarima kao i ja! Para, dakle, najmanje treba.
Ovaj blog je zbog toga i nastao. Pored blaga iz maminog ormara biće i blaga iz drugaricinog, ko zna čijeg, poneka firmirana stvar koja je prevalila čudne puteve gospodnje da bi se našla baš u mom ormaru, a nešto sam, bogami, kupila i kod naših niških dizajnerki, i stvarno, Sandra, narednog meseca dobijaš poslednju ratu!
I da ne bude sad ja samo pričam i pišem, profesionalna deformacija, šta li, da ubacim i poneku sliku, sa cenovnikom, da se zna. Nema potrebe da se  kombinacija svima dopadne, to joj nije cilj, ali bar neka kaže i pokaže da nije potrebno ko zna koliko hiljada da se čovek obuče. I tako!

Majica: Arilje, 160 din
Suknja: second hand, kupljena preko Fejsbuka, 300 din
Sandale: Metro, kupljene preko Fejsbuka, 600 din
Tašna: Pijaca na Bulevaru, 800 din (odrali me skroz, a još je prošlogodišnji model, naglasio mi prodavac)

уторак, 7. август 2012.

Konačno i neki foto!

Zamalo da i ja budem kao one optimistički nastrojene devojčice koje misle da je raditi blog vrlo lako. Sve nešto čekam, da mi se srede haljine, da me neko fino uslika, da se ne obrukam pred auditorijumom! I evo, konačno nešto uspešnije varijante! Ovo je, naravno, haljina iz maminog ormara, sanjala sam da je nosim još od kako sam bila klinka! I došao je taj trenutak! Možda na momente sebi izgledam kao švajcarska mlekarica, ali ni to nije tako loše, zar ne? Vi presudite!

 A može i za bazen, mada je malkice nezgodacija :) If you try to use it as a bathing suit, can be awkward!


I almost retired before I began, writing blog is not as easy as it seems! Always waiting for some nice photo, for another dress to be ready... This time I have the right thing! This is a dress from my Moms closet, the one I wanted to wear every since I was a baby girl! And now I can. Maybe in some moments I look like a Swiss milk girl, but it doesn't have to be bad, right? You decide :))))