субота, 30. март 2013.

TOUCH OF VINTAGE, SPLASH OF NEW



Naravno da mi je prva pomisao bila da počnem da lelečem i arlaučem jer smo se prošle srede tukli za mesto u nekoj bašti, a ove srede veje sneg i ne pita može li! Ali neću. I slikanje će malo da sačeka, ne zbog vremena, već zato što nađoh neke fotografije sa kraja prošle ili početka ove godine, ni sama ne znam, pa mi nekako žao da ih ne iskoristim.


I ja sam kao i milion drugih žena, kada se uhvatim za nešto u stanju sam da ga nosim, perem, nosim, perem i tako do kraja sezone, a potpuno zaboravim na gomilu divnih i dragih stvari koje čame u Ormaru i pitaju se čime su zaslužili da ih prethodnih godina toliko nosim, a sada su zaboravljeni. Moram da priznam da zaboravim. Ili me uhvati faza, kao ova crna ove godine. Ili dođem u posed gomile novih stvari pa ih forsiram. Da imam dve-tri stvari ne bi bilo problema.


Da, ponekad je to zaista problem. Kada sam bila mala nisam imala gotovo ništa, pa nikako da izađem iz faze kvantiteta i priklonim se kvalitetu. Još nisam spremna. I onda od sve te količine ja zaista ne znam šta imam po Ormarima, fiokama, koferima... Preko mi je potreban jedan walk - in Ormar. Da bih znala šta imam sve bi trebalo da mi bude na displeju, a s druge strane sam pobornik minimalizma kada je uređenje kuće u pitanju. Mukica. No, jednog dana...


Elem, da vam predstavim džemper koji nisam skidala sa sebe sezonama unazad. Široki rukavi, dubok V izrez koji uvek odlično stoji i, naravno, tamno braon boja i činjenica da se ne pegla su mu strašne prednosti! Ama, kada vam kažem, svi su me zapamtili u njemu!


Čizme su babine. Heeej, Jugoplastika je to! Ne, nisu plastične, kožne su, ali je ta firma umela da ih pravi. Starije su od mene pitaj boga koliko i tek sam prošle godine uspela da im malo razbucam zip, ostareše, a oblik ne promeniše, to je taj prastari kvalitet.


Torba mi je svakako jedna od omiljenih, došla iz daleke Nemačke do Orhidejinog špajza i ko zna koliko dugo je, sirota, čamila tamo dok je Orhideja nije setila! Sada živi drugu mladost i ja je obožavam do imbecilnosti. 


Šal ne skidam od oktobra do aprila, kako li je još čitav, pitam se! A miđušice sam dobila od moje Lane, predobre su!

I nemojte se čuditi slikama, zapelo dete da se slika bez obzira na to što je bilo bolesno, pa tu nešto izvodilo, da se kao ne vidi. Žuta minuta, šta da kažem!      




Hey guys! This is one of those posts when you find pics on your PC that you forgot all about. Just like I forgot about this sweater, and in past few years I hardly took it off of me. Not this year, and now I'm trying to make thing right. 
Anyway, I love it, dark brown, with V-neck and those lovely sleeves... Boots are my Grandmas, older than most of us and the other Grandma brought this bag from Germany, gave it to my mom who forgot all about that fantastic thing. Thank God I found it, now it's definitely one of my favorites. And that's that :)

džemper: beše oko 600 din pre koju godinu
čizme: bakine
tašna: bakina
ja: mamina ;)
jakna: nessal
minđušice: poklon 





четвртак, 21. март 2013.

MALA ŠARENA HALJINA



Ako je ovo proleće, ja sam Bil Gejts! Niti sam muško, niti nosim naočare i uopšte se ne razumem u računare, ali eto! Mislila sam da živa neću stići do kuće pored ovakve oluje, ali evo, počela je krv ponovo da cirkuliše kroz prste, pa da vam ispričam priču o jednoj slatkoj haljini.


Pre izvesnog vremena zove mene drugarica i kaže "Jaooo, kupila sam sjajnu haljinu preko Limunda ali mi nikako ne stoji, a pošto je jako neobična, prvo sam pomislila na tebe". Logičan zaključak, poštujem, i odem.


Kada sam videla boje oduševila sam se. Nije nešto što bih ja kupila, ali odlično izgleda. Uz telo, do kolena, sjajno! I onda odem kući da je lepo isprobam. Uh! Super je to što je devojka koja je prodavala haljinu istu napravila prema svom dizajnu. Ali joj krojenje nikako nije išlo od ruke. Imala je jedan rukav, pufnast na ramenu, očajno ukrojen ispod pazuha, ne možeš ruku da podigneš. A rubovi su bili od nekog materjala koji grebe, zeleni i narandžasti. Na ovim kajišićima različiti zlatni dugmići. Jasno vam je o čemu govorim?


Ali za modne boljke ja imam najbolji lek - moju Čarobnicu! Da ovakav divan materijal ne bi čučao na dnu ormara, odsekla je rukav, ukrojila je prema mojim merama, a umesto užasnih dugmića stavila je nitne! (Jeste, jeste, sada i ja pratim trendove, imam nešto sa nitnama!) I tako je rođena ova top haljina koju ću iznositi za sve pare!


Najlepše izgleda kada je korset ispod nje, gola ramena i to. Ali da bih iskoristila priliku da je uslikam, morala sam da improvizujem, tako se ne čudite majici, pantalonama i čizmama koje ste već videli u prethodnom postu.


Poenta priče je da, ako mislite da je nekom komadu odzvonilo, sviđa vam se materijal i ništa drugo, ne predajte se! Konsultujte svoje čarobnice i uživaćete još i više u novom parčetu garderobe jer znate da ste izvukli maksimum iz minimuma.   

Let me tell you a story, my dear friends, about a piece of cloth. When I got this dress as a present from a dear friend, it didn't look like this. There was a sleeve, poorly tailored, some weird gold buttons and seems were in all different colors. Yeah, sounds awful, right? Lucky me, lucky me, my seamstress can do magic. And this lovely thing is what she made for me. The point is - if you like the material, colors or the cut, and dislike everything else, try to work your magic and make that cloth your own, the piece that you will wear a lot!

haljina: poklon
minđuše: bulevarska pijaca, 100 din
prstenje: Jewelry Don't Worry
photos by Alexandra Hope 


субота, 16. март 2013.

BLACK MINIMALIST

Ponekada dok idem ulicom i posmatram ljude oko sebe dođe mi da zavapim - zaštoooooo?!?!?! Možda neko i na mene tako reaguje, ne znam. Ponekada kada uđem u radnju, dođe mi da pomazim neki od onih materjala i da im se izvinim u ime onih koji su ih totalno upropastili nekim nebuloznim krojem.

Prošle nedelje sam malo skitala po gradu i moram da kažem da je utisak fifti-fifti. Najpre oduševljenje, prolazim pored fakulteta, suda, vidim fenomenalno obučene devojke i žene, baš onakve kakve najviše volim da vidim - nose svoje krpice tako nonšalantno, kao da su u njima rođene. Uvek mi pokvari utisak kada vidim da se neko muči u svojoj garderobi. Pa ne kažu uzalud da mora da ti je udobno, moraš da se osećaš kao svoj na svome, inače uzalud ti Vitoni i pitoni i ne znam šta. 


Uđem u podzemni i prvi utisak je - Bože, daj mi milion evra i pola sata! Hoću i ovo, i ovo, a tek ono tamo, radnju bih im ispraznila.


Onda se u svojoj šetnji približavam nekim fensi kafićima i sve se okrene. Mali klonovi na sve strane, sve iste, pregorele usred zime, napućene kao da im je frajer krenuo na cmok, pokušavaju da balansiraju na dvanaesticama usred ranog popodneva. A i radnje ispred kojih ih srećem su baš takve. Sto mu Balenciaga tašnica, nisam ni znala da i ovo imamo u gradu!


Dakle, fifti-fifti.


Volim da vidim eksperiment. Volim da vidim da je neko uneo delić sebe u ono što nosi. Odakle ja da znam ko si ti ako izgledaš kao čitava ona grupa tamo? Serijska proizvodnja. Daj mi malo tvoje ličnosti, obmotaj drugačiju maramu oko vrata, barem to. Naravno, moraš imati ličnost da bi je pokazao, a to obično dolazi kasnije. Čast onima koji se sa tim rode. Čekam da prevaziđu fazu - Tata, kupi mi onu jaknu, svi je imaju, samo je ja nemam! Ćero, i ne treba da je imaš, budi bar malkice drugačija. Ok, biće nemilosrdni prema tebi, ali sa dobrim razlogom. Ako te svi vole znači da nešto nije u redu. Nikome nisi gurnula prst u oko, niko te nije primetio u masi, niko ne primeti ni kada te nema. Ne valja to, ćero!


Ok, rekla sam šta sam imala. Delom zbog toga što je već proleće pa će svi da pohrle na ulice i svašta će moći da se vidi. Delom zbog toga što sam morala to da kažem naglas, ili da otkucam u pola glasa. Delom zbog toga što imam tu privilegiju da su oko mene, što bukvalno, što online, neke malo drugačije devojke za koje mogu da kažem da mi je čast što ih poznajem. Delom zbog toga što su mi posle selekcije ostale svega tri fotografije za ovu priliku.  




Obična crna svilenkasta V majica tri-četvrt rukava, dobijena na poklon pre skoro desetak godina. Crne pantalone, nekada helanke, sa onim kožnim efektom koji tako volim. Orhidejine čizme Iz Maminog Ormara. Jewelry Don't Worry prstenje. Sjajne minđuše sa pijace. Baš kao i ogrlica. Narukvica dobijena od drugarice. Nemam pojma zašto, ove zime mi je crna bila primarna boja, iako inače nisam nešto posebno vezana za nju. Ali eto, ove zime to sam ja!

Guys, this would be hard to translate. The point is that I was inspired by the people that I saw on the street, and disappointed at the same time down the road. I like to see something fresh, something that tells me who you are, what is your taste. Don't like seeing so many clones on our streets. And to finish the story, I wasn't very inventive myself, somehow this winter I was drawn to black, Don't really know why. But this is it.

prstenje: Jewelry Don't Worry, 200 i 250 din
minđuše, ogrlica: pijaca, 2x 100 dinara
helanke/pantalone: second hand, 1000 din
narukvice, majica: poklon
čizme: Iz Maminog Ormara
  photos by: Alexandra Hope

уторак, 12. март 2013.

ČAROBNICA, part 1


Najlepša stvar koja se tiče garderobe, po meni, je kada se šije. Dobiješ parče pravljeno specijalno po tvojim merama, tako da ti lepo legne na svaku krivinu, a to je svakako najvažnije. Pa je pride i unikat, ako je rađeno po tvojoj zamisli, znaš da ćeš izaći u grad, recimo, i nećes sresti nijedno žensko čeljade kako nosi to isto. (Još se sećam noćne more iz gimnazije, sanjala da su sve moje drugarice kupile iste čizme kao ja, probudila sam se sva užasnuta.) Sam biraš materijal, kroj, sve.


Jagoda na toj modnoj tortici je kada dobiješ sve to a pride iskoristiš ono što već imaš, nešto što je godinama čamilo u ormaru, zaboravljeno, nije imalo vazduha za disanje. I pod nečijim veštim prstima stvori se komad u koji se zaljubiš skroz!


Ja imam jednu takvu čarobnicu, odaziva se na ime Marina. Ili mađioničarka, umetnica, čudo moje, mada mislim da joj Čarobnica najbolje pristaje. Mojoj Čarobnici kažeš šta i kako želiš, par puta se krojački metar obavije oko tebe, i prvi sledeći put dobiješ gotov proizvod. Sjajno, ne? Nema cimanja, isprobavanja, prepravljanja... Jednostavno, brzo, lako...

  
Sve kaputiće koje imam nasledila sam od Orhideje. I svi su previše kvalitetni da bi bili zanemareni. I previše veliki. I tu uskoči moja Čarobnica. Orhideja presrećna jer kaput koji je dobila od nane sada više ne čami u Ormaru, ja presrećna jer imam sjajni novi kaputić. Win-win!
 

 Čekaj, a šta ako nemate svoju Čarobnicu? Ok, pozajmiću vam svoju! Ako ste iz Niša, onda nema problema. Ako samo navraćate, opet nema problema, rekoh da nema ni proba, pa tako ni gubljenja vremena. Samo se obratite mojoj Čarobnici i bićete svaki put oduševljeni, kao i ja! I evo kako je kaputić izgledao pre nje ;) Ovde uračunajte da su unutra mogle da stanu dve mog kalibra!

 
 Znate i onaj momenat kada dugo nešto tražite i već izgubite nadu da ćete naći. A onda se desi neko poklapanje kockica u svemiru... Već neko vreme sam tražila braon prsten, po mogućstvu podesiv jer imam pretanke prste. I nisam nalazila odgovarajući. A onda sam jednom zatekla poruku u inboxu i preporuku. Odličnu preporuku. Predstavljam vam devojke koje stoje iza Jewelry Don't worry i dva komadića koja u poslednje vreme ne skidam sa prstiju. 





All of my readers from abroad, this is classic "then and now" post. Just wanted to point out that I have pleasure of knowing a sawing magician, my lovely seamstress who can do miracles and make whatever I imagine. This coat I got form my Mom, it was too big and she made it perfect! Hope that everybody can find a magician of that sort, cause the only way to look good in your clothes is to get it fitted just for you!
 kaputić: Iz Maminog Ormara
prstenje: Jewelry Don't Worry, smeđi 250, plavi 200 din

PHOTOS: Alexandra Hope 
 
 

петак, 8. март 2013.

R'N'R BABE


Moram da priznam da, iako istog trenutka postanem alergična na sve što se nazove globalnim trendom, postoji jedan kome nisam odolela. Koža. Ovakva ili onakva, materjali koji iz dalje perspektive samo podsećaju, na prvi pogled. Sve što ima taj ekefat ubacujem u Ormar. I na sebe. Ne znam šta mi je, stvarno, mora da je neka epidemija, nešto u vazduhu. Nisam ostala imuna.


Naravno, treba prvo pretresti postojeće Ormare. Jakne i mantile preskačem ovoga puta, biramo varijantu između 4 zida. Prsluk sam dobila pre ko zna koliko godina i stajao je tako u delu Ormara određenom za Čekače (gomila stvari koje čekaju svoju priliku da se prilagode mom telu i izađu na svetlo dana). MMMM (Moja Modna Mađioničarka Marina) ga je uzela pod svoje i sada stoji kao saliven. Dugmiće nikako da promenim...





Na suknju sam pala istog momenta kada sam je videla kod Al u albumu. Na odvikavanju sam od Facebook kupovine, ali kod nje uvek nađem nešto posebno. Bila je duga, ali to meni ne stoji, pa je Marina opet tu zavitlala svojim magičnim makazama, i evo je. Najviše volim onaj momenat kada mi ograničava korak, pa moram da hodam kao damica. Iako je objektiv uhvatio malo drugačije momente ;)

Nakon nekoliko presvlačenja na snimanju helanke su ostale na meni. Da, to je taj materijal koji ima taj kožni efekat i jednostavno sam zaljubljena u njih. A čizme su zaista vintage, Iz Maminog Ormara, još uvek sposobne da me izvedu na ulicu iako su u dubokoj starosti. Ah, te osamdesete...


Uvek se nekako odvažno osećam u ovom rock'n'roll fazonu, oduvek je bilo tako. Povratak korenima, moglo bi se reći. Ima nečega u tom osećaju, možda je sloboda najbolja reč.

O mojim dvema damama koje sam ovde pomenula tek ćete da čitate, Al je moj redovni snabdevač, a Marina... To ne mogu da opišem ovako ukratko, sa njom ću vas ove godine dobro upoznati. 

Kako vam se dopada rock'n'roll na meni?


I always feel different wearing leather or anything that resembles leather. Bold, brave, free. Yes, maybe instant freedom is the best way to describe it. Not an everyday item in my closet, but lately I am obsessed with it. This vest is a present that I got a while ago, but now it's fitted, buttons still need changing. Skirt I bought on Facebook, I love that way of shopping. It's shortened, fitted, and I just love the way it makes me walk, small steps, like MM in Some Like it Hot ;) Boots are vintage, my Moms, older than most of you, I guess. And leggings have that leathery feel that I love so much. So, what do you think, am I cut out to be r'n'r chick?
 photos by: Alexandra Hope
prsluk: poklon
suknja: Al Totalna Rasprodaja (na FB), 300 din
čizme: vintage, Iz Maminog Ormara
helanke: secondhand, 1000 din        

недеља, 3. март 2013.

VINTAGE WOOL


Šta pričati o džemperima? Početi od ovce? Mislim da bi svaka ovca bila ponosna kada bi videla neke od ovih vunenih lepota! Ok, neke bi ih svakako deprimirale, neki džemperi jednostavno ne zaslužuju vunu koja se na njih utroši. Ovo nije takav primerak.


Odavno vam nisam pokazala ništa Iz Maminog Ormara. Predstavljam vam jedan od mojih omiljenih džempera. Možda je teško poverovati da nešto ovako rupičasto može odistinski da greje, ali hej, vuna je to! 

Stariji je od mene, mada se dobro drži, ne da se godinama, ali jedino što znam o njemu je da je domaće proizvodnje, Orhideja se jedino toga seća pošto je to bilo pre stoooo goooodina, kaže ona. Zato i volim vintage stvari, star je kao biblija, ali tada se sve pravilo kvalitetno, znalo se šta je šta, i zato ova rupičasta lepota traje toliko dugo i izgleda kao da je juče kupljena. I jednog dana, za nekih pedeset godina, proslediću ga dalje, u ovom istom stanju kakav je sada.




Boju neću ni da komentarišem, sve vam je jasno ;)  

I always forget that now I have some foreign readers, sorry guys :) Now, let me tell you something about this piece. It's actually From my Mothers Closet, old as Earth herself, but you wouldn't be able to tell. It looks like it's bought yesterday. That is why I love vintage stuff, fabrics had more quality than anything you can find on shelves now. I think sheep would be proud. And it is warm, although it doesn't look like that. And the color is me, cause I am known as The Brown Gal ;)

http://pinterest.com/jelenadj/  
https://www.facebook.com/IzMaminogOrmara