среда, 26. децембар 2012.

AND NOW SOMETHING COMPLETELY DIFFERENT!

Zima je! To bi trebalo da bude dovoljno! Nemam odgovarajuću slojevitu zimsku garderobu, nemam fotoaparat koji može da radi pod odgovarajućim uslovima, imam savršenu sortu kože koja se pod uticajem hladne zime pretvara u Štrumpf nijansu, smršala sam više nego što je bilo u prvobitnom planu i sada na meni sve visi i zaista nemam šta da obučem, profi fotografi su lenja bića koja ne možeš da nateraš da ti pošalju slike koje su napravili, zima je godišnje doba koje poništava moje postojanje i tada me jednostavno nema... Odabrati bilo koji razlog, ili kombinaciju nekoliko gorenavedenih, i nema promašaja!

Ne, ozbiljno, zimi ne živim, tada samo postojim u nekom ćošku, ne ličeći ni na šta, a u onim retkim trenucima kada podsećam na ljudsko biće, to prođe neovekovečeno. Marfi mi se uselio na gajbu i nikako da ode! Alergije i ostala čuda koja se trenutno nalaze na meni a koja me sprečavaju da stanem pred objektiv da i ne pominjem, mnogo bi bilo!

I onda se raskuckam sa drugaricama blogerkama rasutim po zemlji i okruženju (da, i Kanada spada pod okruženje) i pomenem neku sitnicu tipa - sledeće godine to neće biti tako... I onda je Fab pomenula novogodišnje rezolucije... I tako je sve krenulo!

Ja sam spisak-žena! Koliko god se svaki put zaklinjala da neću da pravim nikakve to do liste jer uvek ostanu neprecrtane, uzdržim se neko vreme, a onda opet. 

Lista novogodišnjih odluka je uvek imala posebno važno mesto u mom životu. I onda je pronađem. I onda vidim da sam od devedeset stavki odradila dve. A ima devedeset upravo zbog sitnica koje stavljam da bih imala utisak da sam nešto uradila, kao, lakše ih je precrtati, štiklirati, premazati neon markerom. Aha!!! Kako da ne! Primer - pre sedam godina sam isplanirala da kupim crne farmerice. Kupila sam ih ovog meseca. Sada vam je jasnije, jel da?

U maločas pomenutom razgovoru nas blogerki i forumašica ja rekoh da je jedna stvar podvučena debelim crvenim - podsećati se koliko godina imaš i većinu sredstava trošiti na održavanje sebe u voznom stanju! Dobro, ja nemam toliko godina koliko piše u krštenici, falsifikat sto posto, ali, dođavola, ova bora nije ovde bila prisutna juče! I kako odjednom imam suvu kožu kada se čitavog života borim protiv masne? Ne znam... Ali znam da tu mora nešto da se preduzme!

I od te jedne jedine stavke (jer sam konačno kupila te crne farmerice) nastade deset:
 
1. Obožavati Fab
2. Obožavati Cy, Emi i Gruvi
3. Fab je na prvom mestu jer će da me bije ako nije
4. Posećivati forum redovno (i ne samo domaće blogere, nego i strane, inače će i Gruvi da me bije)
5. Pisati postove redovno
6. Naći aparat ili fotografa da bi postovi mogli da se pišu redovno
7. Najveći deo sredstava utrošiti na negu sebe
8. Podsećati se koliko godina imam i da zaista moram da najveći deo sredstava trošim na sebe
9. Najveći deo sredstava znači ono što ostane kada se namire mačketine
10. Reći šefu da postoji i život van posla (podsetiti ga da je tako napravio porodicu, van posla)


Svakako, tu će se u narednih nekoliko dana naći bar još 80 stavki, da se ispuni uobičajena kvota. Međutim, nalazim se pred dilemom. Prekjuče mi je preminuo dragi poznanik, u svojoj 45. godini. Zapita se čovek koliko vremena izgubi na stresiranje oko sitnica i štikliranje stavki, kao da je to ne znam koliko važno. S druge strane, odustati od svojih ciljeva, snova i nada, ma koliko sitne bile, kakav je onda to život?

No... pouzdano znam da većina vas više svraća da bi me pročitala nego pogledala. I to mi se dopada. Ali, ovo je ipak garderobni blog, trenutno bez fotografija za pokazivanje. A pošto govorimo o Novoj i svemu vezano za to, hajde da iskopam fotografije sa nekadašnjih dočeka. Mogu da prođu i kao nove i sveže, jer je to bar konstanta - svake godine se sve nade polažu u taj 1.1. kao da će, magično, loše stvari nestati, one neodređene dobiti oblik, a dobre se duplirati. Ni ova godina se ne razlikuje, samo su očekivanja još veća. A kilaža, nadamo se mi žene, manja. A količina odeće, nadamo se mi žene, još veća. Pa opet u krug!

Za sve koje su preživele čitanje, evo par fotografija. Za Cy, Fab, Emi i Gruvi - ako me ne držite za reč narednih godinu dana, neću vas voditi na Rtanj prilikom narednog Smaka!     
Dobro, nisu baš sve slike novogodišnje. Ali u nedostatku... Još sam nešto htela da vam kažem, ali da ne bude po onom zakonu mog cimera Marfija - ako nešto vredi terati, vredi i preterati... Biće toga dovoljno, u narednoj godini... Već je na spisku!
Kikiriki haljina - sada već velika :(
Svirka Vasila Hadžimanova <3

Print on print - sa Fashionholic mačkama



Čoveče, kako mi je bila tamna kosa!


Moja sestrica Sanja
  
 Da, red je da dodam da je crna rock chick haljina Kikiriki sorte, da ako neko želi satenski šorts veličine 40 slobodno nek se javi! Zapela sam da kupim jedan takav, a nakon sat vremena isprobavanja pred ogledalom bilo me blam da kažem sirotoj prodavačici da je bezobrazno skup! Umesto toga ga kupila da skuplja prašinu u Ormaru... I majicu sa poslednje slike takođe! Neka digne ruku svaka koja je imala momente impulsivne kupovine!

среда, 12. децембар 2012.

VINO, MODA I MRAVI



Kad Sandra Lalović zasuče rukave, tu šale nema! Svako ko iole prati modna dešavanja u Nišu zna Sandru, zna sve o Fashion Corneru i sigurno zna da je prošle nedelje bilo otvaranje prve koncept radnje u gradu. Addel concept store, Trg Republike 2.

Sandra i ja

I, bogami, otvaranje je bilo pravo uživanje! Svetski, šta reći! Mada, ja čekam da u odabrano društvo uđe i neko ko se bavi cipelama, i ja sam spremna da se uselim! Ne mogu ni da pokušam da nabrojim sve koji su se našli u ovom fenomenalnom prostoru! Ali mogu da kažem da mi srce ostade tamo! Garderoba, čarapice, nakit, umetničke slike, mislim, o čemu pričamo ovde?!?!? R A J! A tog petka uživali smo i u odličnom vinu, poslasticama, kokicama... i pogledu na kanjon! Da nisam bila natruntana kao Brundo, isprobala bih sve u šta mogu da stanem! I ne odustajem još od te ideje!

Iće, piće... gde je ono tu i ja...
 Mogu ja da pričam i opisujem i crtam tako da vam sve bude jasno, ali zašto bih, pobogu? Ako ste u Nišu znate gde je, ako niste, biće mi drago da vas odvedem čim dođete u goste! Uostalom, bar nešto ćete uspeti da vidite i na fotografijama Saše Đorđevića.

Marini slatkiši

Pećarac čarapice i nema zime!


Miljana Čolaković design

A ja se pre odlaska satima mučila šta da obučem! Mislim da sam vam već rekla da kuburim malo sa zimskom garderobom, i to je i dalje tačno, mada opasno radim na tome da problem rešim. ALi, za prvu pomoć, kombinovanje letnje i zimske garderobe daje nekakve rezultate.

 Cipele preskačem, shvatam da sam počela prečesto da ih nosim, i to uglavnom zato što sam lenja da ostale povadim iz kutija i vidim šta je od njih nosivo. A iskreno, planiram i nove, odavno nisam, da se počastim.

Kapri pantalone, letnje naravno, ali na punije čarape ne mari. Mislila sam da neću moći da ih navučem i već počela da šaljem prijatelju Saletu histerične sms-ove da ne mogu da izađem iz kuće jer nemam šta da obučem, kad one pristadoše! I leti se teško ubacujem u njih, baš sam bila zbunjena! Ali ih jako volim, dobila sam ih od bivše koleginice pre skoro deset godina i dušu im vadim kad god mogu!

Kaputić mi je posebno srcu mio! Do pre par nedelja bio je bar pola metra veći, na sve strane! Kada se nakanim da ga obučem, idem ulicom kao ragbista! A onda ga je mađioničarka Marina uzela pod svoje i sada stoji kao saliven! Ona stara, kvalitetna vuna, ma fantazija!





  Tašnicu sam uzela letos, za 450 dinara, u jednoj od onih radnji sa feleričnom robom, i oči mi ispadoše dok sam uopšte našla feler! A kada sam shvatila da zapravo nije crna, nego tamno braon, zaljubila sam se još i više!

Košuljica je Iz Maminog Ormara, jedna od onih večnih stvari, jako zanimljivog kroja! Mislim, kada mi dizajner kao što je Sandra kaže da je sjajna, ja bolje da ćutim i citiram!

Za kraj još malo fotografija i podsetnik da u turistički planer za obilazak Niša obavezno upišete i Addel concept store! A kada se i vi oduševite, zahvalnice primam isključivo lično!

Spremni  i za kišu! A u pozadini Pistolero majice




Jel lepo vidite ove mrave?

Letos mi beše tesna, možda sad...



Predivna Sandrina haljina


 

субота, 8. децембар 2012.

NAJLJUBAVNIJA LJUBAV

Ne tako retko sam se zaljubljivala u likove iz knjiga. Prva moja literarna ljubav je bio dečko sa violinom, neki samotnjak, ali su ga lepo nacrtali na ilustraciji. Drugi je bio vrlo sposobni kauboj, sve konce (i laso) je držao u svojim rukama. Ficviljem Darsi je svakako savršen, voleću ga zauvek, iako ne znam kako je izgledao brak sa Elizabet Benet. Ali svakako ljubav mog života je hajduk Stanko, em je naš čovek iz kraja, em niko ne sme da mu reč kaže, odmah on to sredi. Iako je Lazar bio riđ, a ja volim riđe muškarce, Stanko je moj konačni odgovor.

Ne tako retko sam se zaljubljivala u pesme. Ne u pevače, već u pesme. Ako mi se dopadne pesma, posle toga mi se dopadne i pevač. Gave Gahan, Rob Thomas, Sebastian Bach and last but not least, Freddie Mercury. Ako neko može onako da peva, zaslužuje da ga volim. 

Sada sam zaljubljena u fotografiju.  U fantastičnu fotografiju Nevene Kragić. Doduše, zaljubljena sam i u njene kreacije, od jakni pa do čarapa. Ali fotografija... Sva lepa osećanja ovog sveta su u njoj. Na njoj. Ne, bolje je reći U NJOJ. Ona osećanja koja ne mogu ni da objasnim ni da prenesem rečima. Nisam ni znala da ih imam. Neću više ništa da kažem, evo izvolite, slobodno se zaljubite i vi.

photo by Nevena Kragić
 

недеља, 2. децембар 2012.

VINTAGE U AKCIJI

Dobila sam cveće, tek onako, bila sam oborena s nogu! Joj!

Kaže meni Fab "Aman, ženo, pa slikaj se kod kuće, nećeš valjda da čekaš da leto opet dođe!" Iskreno, ja bih! Aparat me ne sluša kada je napolju tmurno, ne daj Bože da pokušam nešto kada je mračno, a kod kuće nije taj filing! 

I htedoh ja, blago meni, da iskoristim žurku! Ali ne lezi vraže, neće Sony da škljoca! Neće, pa neće, te ovo mu je mnogo blizu, te ovde mu je mrak, ne može da obuzda blic, svaki put ima neki drugi izgovor! Lako je njemu da se zafrkava, tačnije da ME zafrkava, kada dobro zna da ne mogu sebi da priuštim novi i bolji model. Ali, doskočiću mu ja na već neki način, pa zašto imam toliko prijatelja fotografa, za početak. Čak ću i sebe da nateram da izađem po ovoj hladnoći, nije problem!

Bio je komentar skoro "Hoću da vidim slike iz grada", pa ja taaaako retko izlazim u grad! Ali evo, bar da dokažem da sam bila na žuraji, a grad je ostao prazan jer je većina ljudi bila tamo. Čisto malena ilustracija!


Ne, nema ostalih fotki sa žurke, bar ne dok slavljenik ne objavi svoje, cenim posle nedelju dana oporavka! Ali kada shvatih da novoga posta biti neće ko zna još koliko, odlučih da improvizujem! Boljeg mesta od trpezarije nema, dok se mačke motaju oko nogu i mjauču "Šta sad ova ovde izvodi umesto da nam lepo da da jedemo, u pola noći se mota oko naših posuda, a ne puni ih!" Kvalitet slika slab, perspektiva nije ta, i ne, ne mogu jednostavno da pozovem drugaricu na kafu pa da me uslika, ne ide to tako lako. Ali ako moram da biram između rasprave sa drugaricama blogerkama kada će taj post već jednom i postavljanja loših slika, jednostavno moram da se odlučim za drugu! 



Dakle, ono što ste prethodni put mogli da vidite kao novopridošlo u Ormaru, sada možete i na meni! Ne znam, mnogo bolje mi je stajalo pre žurke nego ovako posle :P Moraću na to da mislim naredni put! 

Uglavnom, ovu kaputić jaknu obožavam! Veća mi za nekoliko brojeva, što je i normalno, Iz Maminog je Ormara, to tada bilo moderno! Ali volim je strašno, topla je, Bugarka, neobičnog i kroja i boje. Htedoh da je svedem na moju, razumnu meru, ali sada se već predomišljam!

Čizme - čista improvizacija! Do kolena su inače, ali imala sam nekako utisak da će me progutati, pa sam ih savila, na unutra. Šta mislite, da ih skratim na ovu dužinu?

Ne znam da li se nakit dovoljno vidi, minđušice imam ne pamtim od kad, a prsten je prvi koji je potekao iz  P...S...Fashiona, malo je izgubio boju, ali moje obožavanje nije.









   

Eto, to je moja vintage party slagalica! Nego, znate koliko cenim i poštujem jeftine stvari. Evo, jasno i glasno kažem da, koliko god među šminkom postoji fenomenalnih stvarčica koje su bolje nego što im cena kaže, prava stvar je ipak prava stvar! Dobila sam od Lane, moje drage drugarice, set Lancome senki, luksuzno izgledaju i kada se samo otvori kutijica, a kada se nanesu... majko moja! Uh, moraću da napravim posebnu stavku u budžetu za luksuziranje!

Zahvaljujući bezobraznom Soniju ne može da se vidi sva njihova raskoš!



Evo i njih opet, da se ne naljute onako zanemarene
 I za kraj, Ninoslava je čekala da vidi šta je to novo stiglo u moj topli dom, e pa, Nina, evo šta će meni da skraćuje duge zimske dane! Jedino što znam je da je uključim u struju, ali valjda će i ostalo jednom doći ;) Ovo nije Iz Maminog Ormara, već direktno iz Orhidejinog Špajza! Pa neka nam Bog pomogne!

 Jedino što sada mogu da kažem je da se najiskrenije nadam da nikada više nećete viđati ovako reda radi fotografije ovde! Nadam se...

I, naknadno, evo još nekoliko party fotki :)