петак, 15. фебруар 2013.

ZALJUBLJENO DIZAJNERSKO VEČE

To što se održavalo 14.februara nema nikakve veze sa naslovom. Ja sam se zaljubila više od nekoliko puta...

Kuda god da krenem, završim kod Sandre Lalović u Addelu! Na kraju ću još i da navodim concept store kada me pitaju "Gde izlaziš?" Ali stvarno, kakva god da je organizacija i na koliko god lokacija, mene ćete naći tamo. A i društvo je uvek odabrano.

Ovoga puta izdvajam neverovatne tašne i tašnice, futrole i novčaničiće. Čak i ako spadate u grupu žena kojima je jedna crna tašna dovoljna (mada, iskreno, sumnjam da takva persona postoji, a čak i ako postoji tamo negde sigurno ne čita ovo) apsolutno nema šanse da se ne zaljubite u sve ovo!


Mistral tašne su one zbog kojih vam srce zalupa iz momenta i ne da ne prestaje, nego sa svakom sledećom tašnom postaje sve gore! Ili bolje, zavisi kako podnosite navalu adrenalina! Sa ovom koju vidite iznad, braon (a kako drugačije) sa rubovima i lancem, imam platonsku vezu već nekoliko meseci! Bila je prva koju sam spazila na poslednjem prošlogodišnjem Fashion Corneru, i ta ljubav još uvek traje, a, Bože zdravlje, uskoro ćemo i da je konzumiramo! Međutim, ja sam jedna neverna žena, pored toliko Mistralovih komada ko može da ostane normalan, a kamoli veran! Pogledajte i same!  








Slikaš li ili samo stojim i držim tašnu?



Ok, nakon malene Mistral galerije, idemo dalje, do Zage! U toku nedelje svratila sam do Niških kreativaca i nisam mogla da odolim novoj futroli za mobilni! Mislim, ima motiv mačke, šta tu ima da mi se ne dopadne? To je ova! 

Moja mačeća futrola    
A onda sam se na dizajnerskoj večeri izgubila međ bojama, printovima, lepotama... Decoupage rulz! A Zaga je čudo! Evo, izgubite se malo i vi!









Ok, tašne i cipele jesu moji fetiši! Možete mi dati čitav ormar garderobe i tri tašne i uopšte neće biti teško da se pogodi gde bih završila! Ali, da ne bude da baš nisam imala oči ni za šta drugo, evo dokaza!




Naravno, ne bi bilo lepo da, pored ovoliko divote, zanemarim svoje rođene stvari! Pantalone su iz Friday night posta, Sandra Lalović, a tunika je iz Orsaya, od pre x godina. Tada čak nisam ni bila svesna koliko ću u današnjici da volim tufne! I nju obožavam! Propustila sam da kupim predobru retro haljinu zbog nje. Decibel bolero ste isto viđali, kao i cipele. A tašna je Iz Maminog Ormara, živele osamdesete! 



I, svakako, svaka dobra modna šetnja se završava u obližnjoj Vespi, da se uz pićence slegnu utisci. 



I jedan šminkerski savet za kraj - ako vaša majka još uvek negde čuva onaj karmin u zlatnoj kutijici koji je zelene boje, pa onda poružičasti na usnama i ne skida se tri dana, vodite računa ako ga pozajmljujete, ako stavite par slojeva završićete sa prejarkim pink usnama kao neki ovde prisutni!

уторак, 12. фебруар 2013.

GOLDEN BROWN

 Hmm, izgleda da stvarno mora redovno da se piše da bi se održao neki kontinuitet! Pričali su mi, ali ja ne verujem u ono što lično ne falsifikujem! Uostalom, ako krenem češće da pišem, FB će tek onda da me označi kao vrhunskog spamera, šta ću onda, sirota, da radim??? Što mi dade dobar šlagvort, ako čitate ovo ili ste bez problema ušli preko Googla ili Bloglovina, ili ste hrabro odlučili da terate inat Fejsu, čemu aplaudiram! Ne, sa blogom je sve u redu, samo me Fejsbuk nešto ne voli, a zbog toga će tek da mu bude žaooooo :) Inat, moje srednje ime, me tera da pišem i dalje, a bogami i češće.


Ja nemam sponzore, ljude koji mi šalju poklone... Zapravo lažem, ove druge imam! Zovu se prijatelji! Do sada ste videli već šleper divnih komada koje sam dobijala od prijatelja, i tek ćete ih videti. Za moj stajling ovoga puta se pobrinuo moj dobar prijatelj S.

Zaljubila sam se u ovo parče tkanine dva puta, prvi put kada sam ga ugledala i drugi put kada sam ugledala sebe u njemu. Predivna retro tunikica za retro devojku. I braon pride! Ni ona nije svesna koliko ću da je iznosim.

Inače, u pitanju je Hot Code, niška robna marka, i imaju tako božanstvene stvari da ja nisam mogla da verujem kako se do sada nisam bacila na masovnu potrošnju njihovih modela. Ali svakako hoću, što i vama preporučujem! Cene su sasvim pristojne, materjali dobri, a modeli savršeni! Uh, već sada sanjam o nekoliko komada koje ću morati da posedujem u najkraćem mogućem roku!  



Inače, da dodam i to da sam ovu divnu afričku ogrlicu dobila za rođendan od drage drugarice Bubice, a miđušice sam pazarila negde ispred bulevarske pijace, oduševila me njihova zlaćana boja.





 Očekujte novo pisanije uskoro. Iz inata!
 




Moja omiljena kapica, kupljena na Zlatiboru pre koju godinu

tunika: Hot Code (poklon, trenutno na sniženju 1450 din)
ogrlica: poklon
minđušice: bulevarska pijaca ili okolina, 50 din
bluzica: stara i luda, videćete je jednom :)

A sada, pošto sam braon devojka, nešto retro i zlaćano braon!


https://www.facebook.com/IzMaminogOrmara

недеља, 10. фебруар 2013.

FRIDAY NIGHT


Sigurna sam da ste sve, ljubiteljke dobre garderobe, bar jednom bile u situaciji da imate novu, fenomenalnu stvar u ormaru i da usput imate i utisak da, ako ne izađete nekuda i svom novom parčetu tkanine ne pružite malo vazduha, srce ima da vam prepukne na komadiće! Zvuči poznato, jel da?

Cvrca kada vidi aparat, mora da uleti, inače...
Nekoliko dana su mi živci opasno radili, moraš da izađeš, moraš da izađeš, sopstveni glas mi je odjekivao u glavi, dan i noć! I kako da ga ućutkam, osim da zaista i izađem? Ma uopšte mi se nije htelo, ali one su želele. Moje savršene pantalone!

Na poslednjem, čini mi se, Fashion Corneru, spazim fenomenalan blejzer Sandre Lalović. Hajde što je on bio perfektan, ali materijal... Majko mila! Ne budem lenja, hop-cup, otrčim do Sandre i kaže ona - da, mogu i pantalone! Et voila!

Dizajnirane za mene, moj omiljeni komad, da mogu ne bih ih skidala nikada ikada! Nemam ni približnu ideju koji je materijal, ali je jedan od onih koji izgledaju kao koža kada se posmatra izdaleka. I sada vam ozbiljno kažem, morate da sanjate o nečemu, odgovorno tvrdim da se snovi ostvaruju! 


Odlično su mi poslužile i kao izgovor da Iz Maminog Ormara ukradem ovaj prsluk. Tamo nekad osamdesetih sve žene su u jednom momentu poludele za ovim koncem sa bobicama, čvorićima, zovite ih kako god. I moja Orhideja, bez pardona. Jedina mana je što kada jednom nešto ispleteš, nema vraćanja. Volela bih ja da je za tri broja manji i bar za jedan duži, ali šta je tu je, ionako sam ovih dana nešto u oversize raspoloženju.


Podrazumeva se da nijedna od fotografija iz kluba uspela nije, to je moj Sony, ne daje on da bude kako ja hoću. Ali zato su ove minut pre izlaska solidno uspele. I jedan prijateljski savet, onako usput - pazite na crno vino, pogotovo pre izlaska, nikada ne znate kada će da vam ofarba zube i koliko će se to videti. Strašno! Ali opet, šta je tu je, prošlo je, ostalo zabeleženo samo na slikama.






I još jedan savet, ako ste u Nišu i krenete u club hopping, i načujete da negde svira Blackberries bend, odmah rezervišite mesto!   

Rolka: Kikiriki (poklon)
Prsluk: Iz Maminog Ormara
Pantalone iz raja izašle: Sandra Lalović Design

среда, 30. јануар 2013.

KALIF UMESTO KALIFA, POST UMESTO POSTA

Često se dešava u poslednje vreme da inspirišemo jedni druge. Vidimo nečiji osmeh na fotografiji, zagrljaj, senku iza nečijih leđa koja nas zanese. I onda crtamo, fotografišemo, slikamo, kucamo eksere, šta god... I sama sam se tako osetila kada sam videla Neveninu fotografiju, sećate se?

Jedna blogerka inspirisana drugom, ne kada je garderoba u pitanju, nego neka hemija. Kažem, mnogo me više privuče i opčini nečiji osmeh na fotografiji nego celokupna kombinacija, sigurno ne bi bila posebna bez tog najvažnijeg modnog dodatka.

Smejem se kad god mogu. I već mi područje oko očiju plače za botoksom, i već znam da ću izgledati kao čau čau kada još malo ostarim, jel se tako beše zove ona naborana sorta? I znam da je moja zubarka jako srećna zbog toga jer stalno iznalazim nešto što bi moje nepravilne zube moglo da smesti u dovoljno lep osmeh. Ma baš me briga, ja se smejem, ja bez toga ne bih mogla. Nek ide botoks dođavola!

I srce mi se smejalo kada je moja NK rekla da ju je jedna moja fotografija inspirisala da se malo poigra sa njom. Naravno, odmah je stavljena za profilnu. Odmah je stavljen i osmeh na lice. Ne znam kako se osećala devojka sa bisernom minđušom kada je prvi put videla svoj portret, ali znam da je prokleto dobar osećaj kada shvatite da ste inspirisali nekoga. Nadam se da ćemo svi to osetiti bar nekoliko puta u životu.

I zato želim da fotografiju podelim i sa vama.



Naravno, mora da sam nekako inspirisala i originalnu autorku Alexandru Hope da me ovako uslika, da izvuče nešto za šta ni sama nisam znala da je tu. Dakle, inspirisala sam dve osobe do sada. Ja zadovoljna i nasmejano srećna!  
 Slikala A. Hope, poigrala se NK
  

субота, 26. јануар 2013.

IGRA U ŠETNJI, ŠETNJA U IGRI...


Odavno htedoh da ovekovečim moje kaputiće. Nasledila ih, naravno, od Orhideje, i nisu baš bili nosivi. Preveliki, ne mogu u autobus da uđem, kao neki ragbista pod uniformom. Onda je Marina uzela stvari pod svoju iglu...


A onda drugi problem. Radim od mraka do mraka, ne daj Bože moj Sony da uslika nešto kada počne da se smrkava. I ne, slikanje u kaputu nasred dnevne sobe je i za mene previše!


Na razdaljini od dva metra moj Sony bi me registrovao kao nekakvu tamnu mrlju. A ja baš i nisam mrlja, mada umem da budem zamrljana kao dete kada jede čokoladu. Rukama. A onda došao drug Amerikanac, malo kao nešto šetali po gradu, upoznavali se sa znamenitostima, (moraću da obnovim znanje lokalne istorije, ovo je ipak godišnjica Milanskog edikta i to) i slikali se. Pominjem Sony mrlju jer je između mene i njega dok me je slikao bio prostor veličine fudbalskog igrališta, jedva ga i čuh kada me je dozivao da se okrenem. Ali, naravno, on ima durbin od objektiva na svom Nikonu! I evo.

 


Ovaj mi je jedan od omiljenih kaputića. Ona stara, dobra vuna, kakva se danas jako teško nalazi, toplo unutra kao pod ćebencetom! Klasičan, izrez na V, malo iznad kolena, crn, univerzalan.

Tašna, naravno, Orhidejina, i obožavam je! Prevrnuta koža, pa sa nekim printom, nešto, i ovom prilikom joj obećavam da ću joj promeniti zip i da će moći da se zakopča, u inat džeparošima!

Šal mi je drag, najdraži, a pošto sam ja braon devojka, jasno je da ne postoji situacija kada mi nije oko vrata, osim kada je na pranju, naravno!
  




E sad, malo je slikica, pa se dete zaigralo sa tim istim slikicama, ali u suštini, evo kako izgledam kada krenem u neobaveznu vikend šetnju sa drugarima. :)  

https://www.facebook.com/IzMaminogOrmara

недеља, 20. јануар 2013.

ROYAL BLUE





 
Prošlog leta sam se nekako naprečac zaljubila u kraljevsku plavu! Bio je to sasvim slučajan susret u Terranovi. Mislila sam da će ostati samo letnja šema, ali izgleda da veza postaje ozbiljna... 


Što mi je kosa svetlija i riđkastija, to mi više odgovaraju jaki kontrasti. Volim kontraste, šta ćeš dušo, takva mi je narav! Zelena i ova plava mi za sada daju najbolje rezultate, pa sve nešto navrćem vodu na tu vodenicu. A nekad se navrne i sama!



Opet Lana i njen ormar koji se, polako ali sigurno, preseljava u moj. Da se zna, ovo je pokušaj dva. Haljina jeste od tankog, predivnog pamuka, ali nekako nije legla kako treba na moju belu kožu. Ne razumem, ako je kraljevski plava, a oni koji su kraljevske krvi su obično bledunjavi kao ja, nije mi jasno kako se ne uklapa. Ali ja ne bih bila ja kada ne bih smislila nekakav uklop! I jesam, čini mi se. 

I opet ja na radnom zadatku, sa dva fotografa, ni manje ni više, da iskoristim priliku! Škljocalo se telefonima, škljocalo se idiotima, poziralo se sa tabletom, ma čudo jedno! Bodi, helanke, cipelice zbog kojih će brižni ljudi da pomisle da nemam šta drugo da obujem, i kraljevska plava.   

music by: Vesna Zakonović Arežina Spikers
https://www.facebook.com/IzMaminogOrmara

уторак, 15. јануар 2013.

SITNI PRINT,HELANKE I JA? DEŠAVA SE...

Moje nove mezimice

Pre nekoliko meseci moja Lana je imala vikend rutinu - dođe u Niš, ponese jedan kofer za sebe, jedan kofer za mene! Koliko sam samo predivnih stvari dobila od nje, pa vi ne znate! Ali saznaćete, polako ;)



Da me je neko ranije pitao, mislim da bih odgovorila da ne mogu da zamislim sebe u nečemu sa sitnim printom. Ali, samo mi dajte neobičan kroj i kupljena sam za sva vremena. Naravno, mora dobro da stoji, baš da bi ta neobičnost došla do izražaja. Nabrano, miš rukavi, tunika dužina, sitan print... Ne zvuči primamljivo? Hmmm...


Prvo moram da kažem da u ovom trenutku nisam sigurna šta mislim o helankama. Zovite ih i leggings, kako god. Prvo, čitavog leta i jeseni gledam na ulicama mlade ženske persone u tom odevnom predmetu. Po nekom Marfijevom zakonu, devojke koje ne bismo baš nazvali zgodnim, preferiraju ovaj odevni predmet. Ok, razumem, ne stiska nigde, lako se navlači i to... Problem 1: odraz u ogledalu, čini mi se da se ogledalo reeeeetko konsultuje. Problem 2: bolje je da su helanke zamena za unihop, nego za pantalone. Da ne idem u detalje...


Mada, pre no što nastavim, ne mogu a da ne pomenem ove zimske varijante istih, inspirisane skandinavskim folklorom ili čime već. Prvo, većina koje sam videla na nogama koje šetaju ulicama imaju neke poprečne motive. Poprečni motivi i na Hajdi Klum ne mogu da tim nogama čine uslugu, nemojte da se lažemo! Drugo, kada vidite devojčice iz osnovne škole kako ih nose, pa pored njih devojke sa tridesetak godina, kome više pristaju? Povlačim se sa slučaja!


Sada kada sam rekla sve to, evo mene u helankama! I viđaćete me u njima još neko vreme, sigurno. Mislim da sam već pominjala da sam smršala više no što sam planirala, mada u ogledalu to ne vidim, a ni vaga ne pokazuje neke mnogo niže brojke. Ali kada pokušam da obučem nešto, problem! Zbog toga sam rešila da sačekam još malo, da vidim da li će se stvari promeniti i na koju stranu, da li da kupujem novu garderobu, ili ću se ponovo uvući u staru. Do tada štedim, a u periodu tranzicije, helanke su prva pomoć.


I da se vratim na temu! Neko ovaj neobičan komad može da nosi i kao haljinu, meni je više tunika, a to što na sebi ima sve braon nijanse samo je stavlja u top 5 mojih odevnih predmeta za ovu zimu. U kombinaciji sa helankama i mojim omiljenim, ljubljenim, voljenim novim čizmicama, to je kombinacija u kojoj sam se pojavila i pred kamerama. 

Uklapam se u enterijer Raskršća, ne?
Fotografija nema puno, i dok ste pročitali sve, već ste ih i videli. A ako vam se dopada i pozadina, prošetajte se do Raskršća

tunika: poklon moje Lane
čizmice: Emelie Strandberg
prsten: P...S...Fashion 
helanke: bulevarska pijaca
enterijer: Raskršće